Župni zbor "sv. Cecilije"
Nakon Prvog svjetskog rata, a do osnutka zbora u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka (danas sv. Euzebija i Poliona), na velikoj misi nedjeljama i blagdanima pjevale su šokačke djevojke i snaše, a na orguljama je svirao samouki Antun Trojner. Na večernjicama su pjevale bake i puk.
U ljeto 1925. godine, nakon završetka školske godine, skoro redovito na večernjicama uz gospodina Trojnera pjevale su djevojke koje su pohađale Višu djevojačku školu u Vinkovcima i njihove prijateljice iz susjedstva.
Upravitelj župe vlč. Pavao Matijević nakon sporazuma s tutorima gosp. Ivanom Čuljatom i Stipom Senčićem počinje sakupljati vinkovačke katolkinje za pjevanje u crkvenom zboru, tako da ih se je u mjesecu studenom okupilo oko 25 u Marijinom Domu. Crkvena uprava je nakon raspisanog natječaja za organistu i zborovođu izabrala učitelja Franju Barca.
Već u siječnju 1926. godine prvi puta je u crkvi nastupio Cecilijin ženski zbor s popjevkama iz pjesmarice Virgini Matri, a 30. svibnja iste godine održan je i prvi koncert u povodu kolaudacije orgulja nakon njihove temeljite rekonstrukcije.
14. srpnja 1926. godine održana je prva Glavna skupština pročitana su pravila koja su sastavljena po uzoru na druga pjevačka društva, a potvrdilo ih je Cecilijino društvo u Zagrebu. Za prvog predsjednika izabran je vlč. Pavao Matijević, a kao zborovođa je potvrđen Franjo Barac.
Uoči blagdana sv. Cecilije 21. studenoga iste godine proslavljena je obljetnica okupljanja članova društva prigodnom akademijom, a ujedno je ona poslužila i za osnivanje mješovitog zbora, pošto je društvu pristupilo dvadesetak muških članova.
Prvi puta je zbor u mješovitom sastavu nastupio na prvi dan Božića 1926. godine, te od tada do današnjih dana neprekidno djeluje.
Zbor je između dva rata i za vrijeme Drugog svjetskog rata uvježbavalo nekoliko vrsnih glazbenika i pedagoga (Franjo Barac, Duško Marčelja, Anđelko Trišler, Josip Zalar), pa je stoga, a i budući da je u njemu uvijek bilo i vrsnih pjevača, postigao zavidni glazbeni nivo, tako da je osim pjevanja na velikoj misi nedjeljama i blagdanima, u svim svečanim prigodama održavao koncerte, pa čak izvodio i operete.
Brigu o pjevanju u crkvi nakon rata preuzela je mlada Zdenka Janoši, a nakon njezinog odlaska na studij, na Muzičku akademiju u Zagrebu, Irena Mikloš.
Od mjeseca listopada 1949. godine, kada za orguljašicu dolazi časna sestra Milena Bebić, pa sve do kolovoza 2000. godine, kada je otišla časna sestra Mirela Štraub, razvoj zbora bio je usko vezan uz rad časnih sestara Svetog križa. Najveći obol u tom razdoblju dala je izuzetna orguljašica i pedagog časna sestra Klementina Franc, boraveći najduže u Vinkovcima čak u tri navrata, koja je uz dirigenticu profesoricu Zdenku Janoši stvorila temelj na kojem zbor djeluje i danas.
Osim redovitog pjevanja na nedjeljnim i blagdanskim sv. misama, zbor je nastupio na svim smotrama pjevačkih zborova naše nadbiskupije, te u svečanim prigodama ređenja biskupa uz zbor iz Osijeka i Đakova.
Zbor je nastupao više puta u inozemstvu: 1967. godine u Italiji (Rim-Vatikan, Trst, Padova, Venecija, Lopiano), kojom prigodom je bio primljen u audijenciju kod Pape Pavla VI i nastupio na radio Vatikanu, 1969. godine u Mađarskoj (Budimpešta), u Slovačkoj (Bratislava) i Austriji (Beč), 1977. godine u Italiji (Venecija, Padova, Firenca, San Marino, Rimini, Piza i Ravena), 1992. godine u Mađarskoj (Kaposvar) 1993. godine u Mađarskoj (Baja i Santovo), 1994. godine u Mađarskoj (Budimpešta i Estergon), 1996. godine u Poljskoj (Krakow, Poznan, Gostyn i Chestohova), 2005. godine u Bosni i Hercegovini (Široki Brijeg i Tolisa), 2006. u Vojvodini (Subotica), 2007. godine u Bosni i Hercegovini (Orašje) i 2009. godine u Italiji (Firenca, Rim-Vatikan, Asiz, Padova i Venecija), kojom prigodom je bio na generalnoj audijenciji kod Pape Benedikta XVI.
Mješoviti zbor je pjevao u brojnim mjestima Dakovačko-Osječke nadbiskupije (do nedavno Đakovačke i Srijemske biskupije): Petrovaradin, Aljmaš, Srijemska Mitrovica, Slavonski Brod, Osijek, Zemun, Đakovo, Otok, Županja, Slankamen, Ivankovo, Nuštar, Belišće i drugim, a izvan biskupije u Koprivnici, Dubrovniku, Sinju, Gospiću, Splitu, Solinu, Trogiru i Zagrebu (na hipodromu prilikom prvog dolaska Pape Ivana Pavla II u Hrvatsku, u crkvi sv. Marka i na Katoličkom radiju), te u Osijeku prilikom trćeg posjeta Hrvatskoj Pape Ivana Pavla II.
Danas zbor broji preko 40 stalnih članova različitih godina i zanimanja, koji ulažu trud uvježbavajući i održavajući repertoar od jednostavnih do vrlo složenih zborskih pjesama, koje pjevaju na slavu Božju i radost svojih župljana, a vode ga orguljašica Dubravka Vukovarac i dirigentica Branka Domaćinović.
Veliku potporu zbor je uvijek imao od svojih župnika, među kojima ističemo velečasnog Pavla Matijevića, koji je sudjelovao u osnivanju zbora, prečasnog Josipa Pavlovića, koji je 34 godine vodio o njemu brigu i današnjeg župnika i dekana msgr. Tadiju Pranjića.
Vinkovci, 27. lipnja 2010. Martin Mišković
Zbor sv. Cecilije u Rimu, 2009.
